Sindikat radnika Elektroprivrede Srbije je jedinstvena interesna organizacija, koja ostvaruje i štiti radne, ekonomske, socijalne i profesionalne interese i prava svojih članova organizovanih u sindikalne organizacije osnovane u EPS-Grupi, u JP EMS-u, ODS-u, JP PEU i JP PK Kosovo, JP TE Kosovo i JP Elektrokosmet i u drugim izdvojenim ili novoosnovanim preduzećima pratećih delatnosti, odnosno sindikalne organizacije osnovane u delatnosti eksploatacije, prerade i transporta uglja, proizvodnje električne energije, upravljanja elektroenergetskim sistemom, prenosa, distribucije i trgovine električnom energijom.
Zadaci i ciljevi Sindikata EPS-a
Sindikat EPS-a ima zadatak da štiti radne, socijalne, stručne i kulturne interese svojih članova. Sindikat EPS-a priznaje osnovna načela demokratije, zalaže se za izgradnju socijalno-pravne države i za dalju demokratizaciju privrede, države i društva. Sindikat EPS-a se zalaže za demokratski osnovni poredak, kao i osnovna demokratska prava. Odbrana tih prava i nezavisnosti, kao i postojanje Sindikata EPS-a, zahteva u slučaju potrebe od članova, a na način predviđen ovi Statutom, da se u tu svrhu obustavi rad.
Radnici Elektroprivrede Srbije formiraju Sindikat EPS-a kao svoju interesnu organizaciju, sa ciljem da slobodno i demokratski izraze, usaglase i ostvare svoje neposredne dugoročne i tekuće interese i potrebe, a posebno da se angažuju:
- na realnom vrednovanju rada;
- na afirmaciji rada i rezultata rada i obezbeđenju radne sigurnosti svojih članova;
- na utvrđivanju cene rada koja će radniku i njegovoj porodici omogućiti životni standard i uslove života primerene zahtevima savremene civilizacije i vremenu u kojem radnik živi;
- na izradi, zaključivanju, potpisivanju, sprovođenju i praćenju primene kolektivnih ugovora;
- na obezbeđenju uticaja radnika na odluke upravnih i poslovodnih organa koje se tiču društvenoekonomskog i socijalnog položaja radnika;
- na zaštiti ekonomskih, radnih, socijalnih i drugih prava radnika i time omogućiti maksimalno ispoljavanje vrednosti i stvaralačkih sposobnosti radnika uz potpunu zaštitu zdravlja i životne sredine;
- na zaštiti na radu i humanizaciji rada;
- na participaciji zaposlenih (saodlučivanju radnika);
- na školovanju članova i funkcionera Sindikata radnika EPS-a;
- na saradnji i solidarnosti sa svim sindikatima u zemlji i inostranstvu;
- na ostvarivanju i jačanju uzajamnosti i solidarnosti radnika elektroprivrede;
- na obezbeđivanju uslova za odmor, rekreaciju i oporavak radnika;
- na obezbeđenju objektivnog, blagovremenog i potpunog informisanja;
- na unapređenju organizacije i metoda rada i delovanja Sindikata EPS-a.
Ciljevi:
- Da član Sindikalne organizacije postaješ kada potpišeš pristupnicu koja se čuva u arhivi Sindikalne organizacije. Na osnovu svake potpisane pristupnice se dokazuje reprezentativnost, brojnost i snaga sindikata;
- Da je Sindikalna orgnizacija jedina koja će stvarno brinuti o Tvojim problemima vezanim za ostvarivanje prava iz Zakona o radu i Kolektivnog ugovora;
- Da su uspešniji pregovori sa poslodavcem i vladom, i da se lakše ostvaruju prava iz navedenih akata ako zaposlene predstavlja jedan složniji i snažniji reprezentativni sindikat;
- Da prestankom članstva u Sundikalnoj organizaciji, prestaje članstvo u Sindikatu radnika EPS-a i međunarodnoj organizaciji sindikata ICEM.
Istorija
Sindikat radnika Elektroprivrede Srbije nastao je na Osnivačkoj skupštini Sindikata održanoj 29 01. 1992. godine, prateći novonastalu situaciju kako bi zaštitio prava radnika. Osnovni ciljevi formiranja ovakvog granskog sindikata su odbrana ekonomskih i socijalnih interesa radnika.
Već u aprilu 1992. godine Sindikat donosi odluku o stupanju u štrajk koji je uspešno završen potpisivanjem protokola sa Vladom Republike Srbije i Poslovodstvom JP EPS-a. Zbog kršenja istog protokola, Sindikat već sledeće godine u aprilu najavljuje štrajk, čiji su zahtevi, ovog puta ispoštovani.
Dalje aktivnosti Sindikata vezane su za uspostvljanje ekonomske stabilizacije; u naredne četiri godine Sindikat se bavi i pitanjima potpisivanja kolektivnog ugovora, rada i same organizacije Sindikata.
Godina 1999. ostaće zapamćena po NATO agresiji na našu zemlju kada je i u Sindikatu proglašeno ratno stanje (proterano je više od 5000 radnika iz elektroprivrednih kompanija sa Kosova).
Tokom 2000. te godine politička kriza u zemlji je postala zaoštrena da bi kulminirala posle pokušaja aktuelne vlasti da falsifikuje rezultate izbora u septembru 2000. U burnim događanjima koja su usledili, Sindikat organizuje štrajk u Kolubari koji je otpočeo 29. septembra i trajao do 05. oktobra sa osnovnih zahtevom priznavanje izbornih rezultata odnosno izborne volje građana.
Poslednjih godina Sindikat radnika EPS-a aktivnije sarađuje sa Međunarodnim sindikalnim organizacijama (ICEM. PSI, EMCEF i dr.), bori za Zakon o energetici, Zakon o radu.
Tražeći da se ispoštuje Sporazum o štrajkačkim zahtevima iz jula 2003. godine i zaključivanje Aneksa posebnog kolektivnog ugovora za JP EPS čl. 87 – obezbeđivanje socijalnog programa za zaposlene u JP EPS-u i potpisivanja pojedinačnih KU delatnosti; za obezbeđenje radno-socijalnog statusa radnika (oko 7000 zaposelnih) sa Kosova i Metohije. 2003. godine Sindikat radnika EPS ulazi u KSS (Konfederaciju slobodnih sindikata) koju čine sindikati javnih preduzeća u Srbiji.
Godina 2004. godina sindikalna godina ostaće upamćena po «vrelom letu», štrajku zaposlenih u distribucijama, po novim odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, po novom Zakonu o energetici i na brzinu donetoj energetskoj strategiji. Umesto da je prvo usvojena energetska strategija, pa tek onda Zakon koji će je implementirati u praksi, ovde je urađeno obrnuto. Time, nova Vlada probleme u Elektroprivredi rešava od repa, sa ciljem da se razbije elektroprivreda i energetski sistem. Zakon o energetici ni jednom rečju ne pominje Kosovo i Metohiju, 8 000 radnika sa kosovskih elektrana i 15 milijardi tona zalihe uglja.
Međutim, srpska energetska politika trenutno ide sledećim pravcima – završena je procena energetskog sektora i to sa ciljem kako bi se pojedini njegovi delovi obezvredili i prodali što je moguće jeftinije.
(Sigurno je da postoji veliki pritisak multinacionalnih kompanija, što je razumljivo s obzirom na to da u svetu vlada hronična nestašica energije – čak 1,7 milijardi ljudi je bez struje. Evropa ima samo 30 odsto svoje energije, a 70 dobija iz uvoza. Najveći energetski izvori nalaze se na trusnim područjima, u zemljama Azije i Afrike, što znači da je dovoljno preseći samo jedan cevovod i cela Evropa ostaje u mraku).
Sindikat radnika Elektroprivrede Srbije prati socijalna kretanja u društvu i pronalazi najbolje moguće načine da odgovorimo na trenutne tokove i time omogući bezbedan rad.
Sa preko 50.000 članova mi smo jedini reprezentativan sindikat u Elektroprivredi Srbije. Za radnička prava se borimo svim sindikalnim sredstvima borbe od pregovora sa Vladom Republike Srbije, ministarstvima, poslovodstvom i mirnog rešavanja sporova do štrajka.
Politička nezavisnodt daje nam pravo da slobodno istupamo, jer ni prema političkim strankama ni prema poslovodstvu nemamo nikakvih obaveza osim prema svom članstvu. Pri tome svoje obaveze prihvatamo mnogo šire, kao društvene obaveze, jer ako i sindikat ima društvenu dimenziju delovanja za opšte dobro, onda ni mi ne možemo i ne smemo delovati drukčije. Trudimo se da budemo dostupni svima, i članovima i široj javnosti, kroz razne konferencije za štampu i javne nastupe, kako bi dokazali da služimo opštem dobru i da služimo običnom čoveku koji se bavi svojim problemima a ne višim ciljevima kako bi zadovoljili svoju sujetu.